Kroz istoriju fudbala bilo je mnogo sjajnih menažera. Neki su posebni jer su osvajali mnoštvo trofeja, neki su posebni jer su promijenili fudbal svojom filozofijom a neki su uspjeli spojiti i jedno i drugo. Jedan od najvećih menadžera je svakako i Arsen Venger, čovjek koji će nakon 22 godine napustiti klupu Arsenala.

Arsen Venger rođen je u Strazburu. Fudbalsku karijeru proveo je u klubovima po Francuskoj a najzvučniji klub u kojem je igrao bio je Strazbur. Sa Strazburom je osvojio titulu u Francuskoj mada je njegov doprinos bio mali. Igrao je veznjaka i nije baš bio dobar igrač. O svojoj igračkoj karijeri Venger je jednom rekao: ''Bio sam najbolji fudbaler ali u svome selu''. Sama ta izjava dovoljno govori o tome koliko je posjedovao igračkog kvaliteta.

Međutim, ne moraš biti sjajan igrač da bi bio sjajan trener. To se mnogo puta pokazalo kao istinito a tako je bilo i u slučaju Vengera. Trenersku karijeru počeo je u Nansiju u kojem je proeo tri godine. Potom je uslijedio posao u Monaku. Osvojio je titulu i Kup sa Monakom a onda je otišao u Japan. Vodio je Nagoju i uzeo Kup i Super Kup u Japanu.

Arsenal je u to vrijeme bio u lošoj situaciji. Nisu se mogli nikako posložiti po pitanju trenera. Tražili su pravo rješenje i pred kraj septembra 1996. godine, odlučili su angažovati Vengera. Navijači su bili bijesni jer je za njih Venger bio anonimus koji dolazi iz Japana. Međutim, uprava nije marila za to i potpisala je saradnju sa Francuzom.

Vengera je dočekalo rasulo u klubu. Igrači nisu navikli na ozbiljan rad. Kapiten Toni Adams se nije trijeznio a i ostali su znali da piju dosta. Venger nije samo morao da na terenu dovede ekipu u red, nego i van terena. Osmislio je zdravi način života. Novi plan ishrane, zatim je zabranio alkohol na dan utakmice, kažnjavao igrače kada ih uhvati da piju. U početku su ga igrači prezirali radi toga ali malo po malo je gradio autoritet. Uspio je da dovede ekipu u red i da počne da djeluje kao pravi tim.

Prvi pehar u ligi osvojen je 1998. godine a nakon toga osvojen je i 2001. godine. Međutim, ono pravo je tek došlo. Venger je polako sklapao svoj nepobjedivi tim. Berkampa i Vieru je zatekao u ekipi kada je došao a ostale je dovodio kasnije za veoma male novce. Dolazili su Ljungberg, Pires, Anri, Žiblerto Silva, Ture, Lauren, Kembela je doveo kao slobodnog igrača iz Totenhema a Ešli Kol je stigao iz omladinske škole Arsenala.

Iako su i do sezone 2003/04 imali uspjeha sa Vengerom, ta sezona je tek bila impresivna. Engleska liga je najujednačenija liga na svijetu. U takvoj ligi uzeti titulu je teško a uzeti titulu bez poraza je naučna fantastika. To je u 19. vijeku pošlo za rukom Prestonu i onda poslije niti jednoj ekipi. Međutim, to je uspio uraditi Arsenal u sezoni 03/04. Imali su 26 poena i 12 remija i ispisali su istoriju.

Ta generacija je mogla još dosta. Međutim, Arsenal je imao stadion sa malim kapacitetom i sam Venger htio je da klub ima dovoljno veliki stadion, koliko je i sam klub veliki. Krenula je gradnja današnjeg Emirejtsa a zbog gradnje stadiona klub je ušao u kredite i zadužio se dosta. Krenula je prodaja igrača a među prvim prodat je Viera. Od tada pa do dana današnjeg, Arsenal nije imao pravog zadnjeg veznog. Jednostavno Viera je bio zvijer na terenu i pravi pravcati vođa i šampion. Njegovim odlaskom 2005. godine, krenuo je raspad Arsenala.

Istina, sledeće sezone Arsenal je uspio da izbori finale Lige Šampiona. Iako je Leman isključen veoma rano, Arsenal je golom Sola Kembela poveo protiv Barse sa 1-0. Brojanu prednost Barsa je iskoristila u nastavku i došla do preokreta i titule. Treba reći da je na 1-0 rezultatu, Anri imao 1 na 1 situaciju sa Valdezom, ali mu je Valdez odbranio i spriječio ga da zada završni udarac Barsi. Da je Anri tada dao gol, vjerovatno bi Arsenal slavio titulu.

Međutim, do titule nisu došli ali su odlasci igrača postali stalni. Kol je otišao u Čelsi, Anri u Barselonu, Piresa i Ljungberga su stigle godine pa ih se Venger odrekao. Kasnije su odlazili i Kembel, Lauren, Ture a Arsenal cijelo vrijeme nije dovodio prave zamjene. Jednostavno nisu imali para jer se gradio novi stadion i morali su ovako da rade.

Venger je redovno bio u TOP4 u Engleskoj, igrao je Ligu Šampiona i redovno prolazio u nokaut fazu. U takvim uslovima, niko ne bi ništa više napravio nego što je Venger napravio. Nije bilo ni uslova ni mogućnosti za nešto više. I nije samo prodaja generacije Nepobjedivih bila, prodavao je Arsenal i kasnije. Adebajor, Fabregas, Van Persi, svi su oni na kraju prodati.

Arsenal se kredita riješio negdje 2013. godine i tu je i krenula kupovina igrača koji su ozbiljni. Prvo je doveden Ozil, kasnije su stigli Sančez, Čeh, Lakazet, Kolašinac, Mkhzarijan, Obamejnag. Međutim, dosta je tu bilo igrača i na koje se uzaludno trošio novac. Mustafi je doveden za više para nego što vrijedi, Džaka je potpuni promašaj, Velbeka su uništavale povrede tako da i pored većih ulaganja, Arsenal nije osvajao mnogo trofeja. Osvojili su tri FA Kupa i tri Komjuniti Šilda i to je bilo to.

Arsenal je sa Vengerom uvijek bio učesnik Lige Šampiona. Samim tim bilo je dosta novaca a to je ono što najviše zanima američke vlasnike. Nije njih briga za rezultate sve dok imaju para. Njima je i TOP4 bilo super i generalno u situaciji gdje je klub imao malo para za transfere to i jeste super stvar. Ali da klub nije napadao titulu i uzeo je kada su krenula veća ulaganja, to svakako nije dobro. Pravi šamar i za upravu i sve navijače bila je prošla sezona. Iako je Arsenal uzeo FA Kup, u ligi su bili tek peti i ostali su bez Lige Šampiona.

Ova sezona je bila čudna od starta. Nekako se šuškalo cijelo vrijeme da je ovo zadnja sezona Vengera u Arsenalu. Ljetos su dovedeni Kolašinac i Lakazet, zimus Mkhtarijan i Obamejang ali sve to nije dalo rezultata. Poraz u finalu Liga kupa, poraz u polufinalu Lige Evrope, šesto mjesto u ligi i još jedna sezona bez Lige Šampiona.

Ostanak ponovo bez LŠ znači i mnogo manje para. Navijači, koji su dugo bili uz Vengera i klub, okrenuli su klubu leđa i bilo je dosta praznih stolica na Emiratima u poslednjih par utakmica u sezoni. Uprava je vidjela da je ugrožena što se para tiče i odlučili su se da se riješe Vengera. Nema nigdje zvanične potvrde da je dobio otkaz i saopštenje jeste da je odlučio sam da je to to. Ali nekada vam i ne treba zvanično saopštenje da bi uvidjeli neke stvari.

Kako god bilo i koliko god nekada ljutio navijače Arsenala lošom taktikom i potezima, Venger je preokrenuo čitav klub za 180 stepeni. Klub je bio u rasulu i na terenu i van njega ali je sa njim rastao. Klub je igrao jako loše a pod Vengerom je igrao možda i najljepši fudbal na svijetu. Pas igra je krasila njegove Nepobjedive. I kasnije su igrali tako mada poslednjih godina je Venger dobro bio čitan jer nije vrstan taktičar. No to ništa ne umanjuje veličinu ovog čovjeka. Izvlačio je maksimum i sa ekipama u kojoj su poluprosječni igrači, završavao je redovno u TOP4. Tek u poslednje dvije sezone to nije uspio ali realno ko da mu zamjeri. Došao je tiho u klub i uradio čudo.

Njega je naslijedio Unai Emeri koji je radio sjajan posao sa Seviljom i Valensijom, radio je dobro i u Parizu pa vidjećemo kakav će biti u Arsenalu. Neće mu biti lako jer Venger je u klubu bio 22 godine i teško je naslijediti takvog trenera koji je dugo u klubu.

I ono najvažnije kad se govori o Vengeru, možda nije veći Arsen od Arsenala ali je Arsenal veći radi njega.

Foto: Metro