Popravljen bilans

Pobedom nad čvrstom, neugodnom ekipom novosadskog Proletera Inđijci su nastavili uspešan jesenji pohod. Nastavili su niz pobeda na domaćem terenu. Računajući prošlogodšnji prolećni deo ali i nastupe u Kupu bio je ovo dvanaesti uzastopni trijumf na stadionu kraj inđijske železničke stanice. Stopostotni učinak, bez izgubljenog boda, ostvarili su izabranici trenera Miloša Veselinovića u svojoj avliji. Istovremeno bila je ovo utakmica u kojoj su, nakon dužeg vremena, uspeli da savladaju goste iz Novog Sada sa kojima imaju negativan bilans. Računajući i nastupe na srpskoligaškoj sceni Slanobarci baš ne leže Inđiji. Umalo da se i ovoga puta izjalove pokušaji da se dođe do celog plena. Znali su dobro u redovima Inđije na koga su se namerili. Zbog svega su svojski zapeli. Dobro su otvorili utakmicu, stigli do vođstva od 2:0. Usledio je onda slabiji, opušteninji nastup u drugom delu što Proleter umalo nije kaznio. Znao je vrlo dobro Zoran Govedarica, do pre godinu dana prvi starteg Inđije, sve vrednosti i slabodsti inđijske ekipe. Usredsredio igru ka poslednjoj liniji inđijske odbrane.

Uspeli su Novosađani da smanje rezultat, naterali domaćine da se ozbiljno pozabave čuvanjem svoga gola. Na kraju se ipak sve dobro završilo a agresivna igra protivnika samo je doprinela da ukupan utisak o pravoj prvoligaškoj predstavi bude još povoljniji. Darko Bjedov, bio je u prvom poluvremenu nerešiva enigma za odbranu Proletera. Pogotkom postignutim u 8.minutu utakmice dao je pun doprinops da utakica dobije željeni tok. Nije žalio truda u nastojanjima da se sve okonča onako kako su domaći fudbaleri, zajedno sa vernim navijačima, priželjkivali. „Znajući da nam u goste dolazi neugodan protivnik organizovali smo igru tako da ne dozvolimo igračima Proletera da se razmahnu. Dobro smo se organizovali. Kako se to kaže fudbalskim rečnikom „otvorili„ smo utakmicu onako kako se to može samo poželeti. Već u 8. minutu stigli smo do vođstva koje smo ubrzo udvostručili. Sve je u tim trenucima funkcionisalo besprekorno. Imali smo punu inicijativu, diktirali snažan tempo, organizovali uspešne akcije, stvarali šanse i na kraju postigli dva gola. Pogodak kojim sam načeo mrežu Novosađana bio je primerak akcije za udžbenike. Ispratio sam dobro organizovan napad koji je tekao po desnoj strani i nije bilo teško proslediti loptu u mrežu. Dobro smo nastavili u visokom ritmu pa je ubrzo usledio i drugi pogodak. Nismo snižavali tempo do kraja poluvremena pa protivnik nije mogao da učini nešto više.

U nastavku utakmice nesvesno smo se opustili, mada nije bilo razloga za samozadovoljstvo. Vrlo dobra ekipa Proletera nije se predavala. Uspeli su Novosađani da smanje naše vođstvo. Nakon toga pokušali su da stignu i do izjednačenja. Nismo dozvolili da nam već uknjižena pobeda izmakne iz ruku. Morali smo za to dobro da se pomučimo. Izdržala je naša poslednja linija silne atake. U tom nastojanju morali smo i mi iz napada da se posvetimo odbrambenim zadacima. Svi zajedno dali smo pun doprinos u nastojanjima da se u nadmetanju sa vrlo kvalitetnim i neugodnim protivnikom dođe do novog trijumfa koji nas je održao u krugu najuspešnijih ekipa u dosadašnjem toku takmičenja. Najnoviji trijumf biće dobar podstrek za naredna dostignuća. Ulazimo u novi ciklus u kojem nas očekuju još ozbiljnija iskušenja. Želimo da nastavimo u ovako visokom takmičarskom ritmu.

Ubeđen sam da ćemo u tome i uspeti - naglasio je Darko Bjedov, sve uspešniji napadač u redovima Inđije. Pobeda nad Proleterom bila je na neki način raskid sa neugodnom tradicijom. Tim sa novosadske Slane Bare jedan je od retkih prvoligaša sa kojima Inđijci nemaju pozitivan skor. Poslednji trijumf na inđijskom stadionu ostvaren je pre tri godine. Bilo je tada 3:2 za Inđiju, prisećaju se budni hroničari inđijskih fudbalskih zbivanja.

Poslednji rezultatski uspesi polako ali sigurno doprinose povećanju gledanosti utakmica Inđije. I pored činjenice da je bio radni dan na inđijskom Gradskom stadionu okupio se povelik broj navijača. Prema procenama sportskih izveštača na početku utakmice bilo ih je nešto više od 500. Obzirom na rani početak i činjenicu da je za mnoge radni dan trajao do 15 časova, ovaj broj se do kraja utakmice gotovo udvostručio pa su tribine iz minuta u minut bivale sve punije tako da je kraj susreta na tribinama dočekalo oko 1000 simpatizera koji su nakon završetka susreta ostali da bi aplauzom ispratili svoje ljubimce želeći da ih na ovaj način nagrade za teško ali zasluženo izboren trijumf.