Hvala Jozefu Bekerusu!

Sretenu Adžiću, Sretenu Nikoliću, Aćimu Pivljakoviću, Strahinji Damnjanoviću iz rame je i Jozef Bekerus, dikretor Jagodinske pivare, koji je bio dugo godina starešina Sokolskog društa i jedan od najvrednijih pobornika fizičkog vaspitanja i sporta u Jagodini. On je dozvolio da se u krugu pivare tenisko igralište preuredi za hazenu, koja je pre svih privlačila devojke i devojčice Čehoslovaka, kojih je bilo u Jagodinskoj pivari, fabrici salama i suhomesnatih proizvoda Teodora Klefiša...

Foto: Privatna arhiva Foto: Privatna arhiva

Dušica Marinković se dobro seća i debitovanja i prvog susreta jagodinskih igračica hazene sa renomiranom ekipom BSK-a iz Beograda.

Nastavnik gimnastike Karlo Dudek pokušao je 1922. godine da iz redova sokolki Jagodine privoli hazeni, ali su to bili samo pokušaji. Istina, 1931. je zaskakutala prva lopta za hazenu.

Prvim instruktorima hazene, pri Sokolskom društvu u Jagodini, smatraju se Čehoslovaci – direktor i činovnik Jagodinske pivare Bekerus i Andrija Pobuda, pod čijim nadzorom je podignuto i propisno igralište za ovaj sport (najpre u krugu fabrike), na kojem se igrao i tenis. Pre toga hazena se igrala na improvizovanom fudbalskom igralištu JSK Hajduk (sada stambena zgrada Fabrike kablova u ulici Gine Pajevića), kao i iza sokolskog doma (iza sadašnjeg Zavičajnog muzeja).

Tek 1935. godine, pri novoformiranom gradskom sportskom klubu, popularnom JSK-u, hazena je i u osnivačkom aktu dobila legitimitet i kod Ministarstva fizičkog vaspitanja naroda Kraljevine Jugoslavije. Međutim sem prijateljskih utakmica, uglavnom povodom obeležavanja državnih i verskim svetkovina (praznika), jagodinske hazenašice nisu učestvovale u prvenstvu, koja su se povremeno odvijala u Istočnom i Zapadnom hazena podsavezu (sedište je bilo Jugoslovenskog hazena saveza u Zagrebu). Šteta, jer Jagodina je pri JSK-uod 1935. do 1939. godine imala solidnu ekipu koja je bila u senci fudbalera istoimenog kluba.

Foto: Privatna arhiva Foto: Privatna arhiva